DISLEKSIJA
„Disleksija zapravo nije bolest,
to je stanje. To je cjeloživotno stanje, zapravo to je jedan drugačiji način kako mozak obrađuje jezičnu informaciju“, objasnila je Jelena Kuvač-Kraljević, logoped.
Disleksija je trajna teškoća čitanja koja se NE može objasniti senzoričkim, kognitivnim deficitima, nedostatkom motivacije ili adekvatne poduke učenja (Shaywitz i sur.,1998).
Dostignuta razina čitanja (točnost u čitanju, brzina i razumijevanje mjerena standardiziranim testovima) je znatno niža od očekivane s obzirom na kronološku dob, inteligenciju i obrazovanje osobe. Smetnje u čitanju značajno utječu na dostignutu akademsku razinu ili svakodnevne aktivnosti u kojima se zahtjeva vještina čitanja (DSM IV, 1996)
„Disleksija zapravo nije bolest, to je stanje. To je cjeloživotno stanje, zapravo to je jedan drugačiji način kako mozak obrađuje jezičnu informaciju“, objasnila je Jelena Kuvač-Kraljević, logoped.
Iako se prije vjerovalo kako se disleksija može otkriti tek kada dijete uđe u formalni sustav obrazovanja, danas vidimo da to nije tako.
Iako se danas o disleksiji sve više priča, još uvijek odgojitelji i učitelji neprepoznaju i zanemaruju rane simptome, odnosno znakove.
Neki od ranih znakova disleksije:
- lošije pamti pjesmice ili stihove u rimi
- ne razlikuje odnose lijevo/desno
- zrcalno pisanje slova/znamenki
- nerazumijevanje pročitanog
- neprepoznavanje i neimenovanje slova
- kasni u jednoj ili više predčitačkih vještina
- dodavanje i zamjena glasova i slova
- prisutnost fonoloških poremećaja izgovora ili leksička dislalija
Osobe s disleksijom mogu imat teškoće s:
- planiranjem, organiziranja i upravljanja vremenom
- usvajanjem stranoga jezika (ali mogu biti vrlo kompetentni u govorenom jeziku)
- učenja slova i veza s glasovima
- pamćenja brojnih činjenica
- rješavanja matematičkih zadataka.
Iako disleksija sa sobom nosi određene teškoće, osobe s disleksijom mogu biti jako dobre u socijalnim i komunikacijskim vještinama, stvaranju međuljudskih odnosa, kreativnim zadatcima, često pokazuju iznimnu talentiranost u umjetnosti, ali i znanosti.
Važnost prepoznavanja disleksije
Prepoznavanje disleksije u ranijoj dobi izuzetno je važno jer omogućava pravovremenu intervenciju i logopedsku terapiju koja pomaže djeci da razviju vještine čitanja i pisanja. Iako disleksija ne nestaje, djeca koja na vrijeme dobiju pomoć pokazuju značajan napredak. S druge strane, djeca koja nisu dijagnosticirana često razvijaju osjećaj manje vrijednosti, niže samopouzdanje i anksioznost, što može negativno utjecati na emocionalno zdravlje.